Bijeli ždral i Posljednji samuraj

 Osaka nam je najdraži grad u Japanu. Tri smo godine odsjedali u istom hotelu, a iz Osake smo išli na cjelodnevne izlete. Tako je na red došao i Himeji, grad na obali između Osake i Hiroshime. Na kraju rata ameri su ga totalno razorili bombardiranjima. Kod pripremanja itinerera Himeji nam je privukao znatiželju zbog najstarijeg originalno sačuvanog dvorca i planine Shosha, mjesto snimanja Posljednjeg samuraja.

       Iz grada autobusom se stiže u podnožje planine a zatim žičarom gore. Na ulazu u gondolu dočekao nas je naklon i ljubazni osmijeh, a isto je bilo i na izlasku. Već sama vožnja žičarom poseban je doživljaj.  Od žičare sve je drugo bila šetnja kroz šumu.

                                                        Big bell of Mercy
 

 

 

        Po povratku kroz šumu Draga se zaželila sladoleda pa smo usput kupili jednu čašicu. Kada je nakon sto, dvjesto metara sjela i krenula jesti sladoled, pogledala me i upitala: A s čime da ga jedem, zaboravili smo žličicu! Ja krenuo natrag i na pola puta sretnem prodavačicu. S dva je prsta držala žličicu i ljubazno se smješkala uz obavezni naklon! 

 

         Na povratku u grad posjetili smo Himeji castle, lijep dvorac još ljepšeg imena Bijeli ždral. Jedan je od najstarijih originalno sačuvanih drvenih dvoraca u Japanu. Dvorac ima sedam katova i Japanci ga smatraju svetim. Preživio je bombardiranja, preživio je udar groma! 

      Popeli smo se do vrha. Bilo je zanimljivo vidjeti grupe turista kako se naguravaju za svojim vodičima, a mi smo lijepo u miru, polako s noge na nogu sve obišli. Na ulazu je obavezno skidanje obuće i svatko dobije papuče za obilazak.

                                      Jedan prekrasan dan, pun lijepih doživljaja.