Obožavam Cesarićev stih i on mi je uzor. Volim jednostavnost i ljepotu njegovog stiha. Haiku je ipak poseban način izražavanja i ima svoje zakonitosti. U pravilu haiku nema naslov, pa je takav i ovaj moj stih, bez naslova.
Sunčano jutro Ljepota proljeća Dva cvijeta
Pušim na prozoru i uživam u pogledu na moj vrt. Tulipani se spremaju da procvatu. Dvogodišnje sadnice marelice i trešnje lijepo izgledaju. Na zemlju sam bacio travu koju sam pokosio škarama! Desna strana je rezervirana za rajčice a lijeva za tikvice i krastavce. I rotkvice će naći svoje mjesto.
Prije dva dana sam posadio malinu računajući da će ovo prohladno kišno vrijeme pomoći sadnici bolje nego da je posađena u toplim danima. Posadio sam ju na mjesto gdje sam prošle godine imao peršin. Peršin je odlično preživjeo pod snježnim pokrivačem, na temperaturama -13,14stupnjeva. Lijepo sam ga izvadio i presadio u visoku gredicu. I luk koji je proklijao jesenas dobro je izdržao pod snijegom i niskim temperaturama sada lijepo napreduje.
Jagode mjesečarke sam rasadio jesenas kada sam prekopavao vrt. I one su odlično preživjele pod snijegom. Sada imam 40,50 sadnica koje lijepo napreduju i čekaju pravo proljeće. Presadio sam ih u vrtu i u posude.
Radujem se proljeću i plodovima moga vrta.
Kada smo kupovali ovaj stan, bivša je vlasnica velikodušno rekla kako imamo i garažu. Garažu!!! Kada su ove kuće građene pored svake je napravljen i niz montažnih drvenih garaža. Kakva je sada koja ovisno je o vlasnicima koji su o njima brinuli.
Vidjeo sam da je na krovu gomila bršljana, kako se to vidi na susjednom krovu. A kada sam ušao unutra imao sam što vidjeti. Ispod nosača bila je podvučena crna folija koja se vremenom zbog tereta objesila, a pod rukom sam osjetio i da su nosači otišli k vragu pa sam ih privremeno podupro da mi sve ne padne na glavu. Kada je padala kiša u kante koje sam morao staviti nacijedilo bi se 100-200 litara kišnice i još je curio višak po podu. Nije bilo šanse da takav objekt mogu koristiti za svoje potrebe.
Nije bilo druge nego zasukati rukave i dati se na posao. Najprije sam s krova uklonio cca 5 kubika bršljana. Kada sam skinuo najlon imao sam što vidjeti. Kroz salonit je visila čitava šuma bršljanovog korijenja, a od dva su nosača ostali samo batrljci.
Čitav sam krov maknuo. Sreća pa sam imao tri grede koje sam postavio na pod da na njih mogu postaviti podupore za desnu stranu. Kako je lijeva strana visila za cca 15, 20 cm konopima sam ju privukao do vertikale.Tada sam napravio novu konstrukciju na koju sam stavio limeni krov.
Sada imam krasan koristan prostor. Dodatnih 15 kvadrata dobro dođe da ovdje stavimo sve što bi nam u kući zauzimalo dragocjen prostor. Volim jutrom sjesti na ulaz svoje vikendice i diviti se vrtu. Kako se Sunce diže iznad krova naše kućice, to je dvor u hladovini a ja sjedim na Suncu.
Vjerojatno se sjećate reklama tipa: ali to nije sve ... A onda je skoro i za tariguz bila ona upozorba: Za sve probleme obratite se ... I tako sam ja sve lijepo sakupio na gomilu ...
U ovih dvadeset godina koliko smo zajedno, često smo maštali kako bi bilo lijepo imati svoju kućicu u cvijeću. Prije dvije godine želja nam se napokon ostvarila. Zanimljivo je kako smo imali sreću. Mjesec dana smo bez uspjeha tražili nešto što bi nam odgovaralo, Rijeka je odmah otpisana. Relativno brzo smo našli kupca za stan i zato je naša potraga morala što prije dati rezultat. Bilo je opcija no nikako naći ono pravo. I kada smo već skoro bili pomireni s onim što smo naši, iako nismo bili prezadovoljni, Draga je rekla: Ma idem još malo pogledati i tada je odmah našla ovu kućicu i na prvi smo pogled bili oduševljeni. Stan 35 kvadrata, u prizemlju kuhinja, dnevni boravak i sanitarni čvor, a drvenim se stepeništem penjemo u lijepu veliku sobu na katu. Za nas dvoje san snova je ispunjen.
Ulaz u naš mali raj s vrtne strane. Prekrasno je kada je trubasti jasmin u punom cvatu pa vise grozdovi cvijeća.
U hladu pergole
Iz vrta na stol
U magleno jutro uz Dravu
Osaka nam je najdraži grad u Japanu. Tri smo godine odsjedali u istom hotelu, a iz Osake smo išli na cjelodnevne izlete. Tako je na red došao i Himeji, grad na obali između Osake i Hiroshime. Na kraju rata ameri su ga totalno razorili bombardiranjima. Kod pripremanja itinerera Himeji nam je privukao znatiželju zbog najstarijeg originalno sačuvanog dvorca i planine Shosha, mjesto snimanja Posljednjeg samuraja.
Iz grada autobusom se stiže u podnožje planine a zatim žičarom gore. Na ulazu u gondolu dočekao nas je naklon i ljubazni osmijeh, a isto je bilo i na izlasku. Već sama vožnja žičarom poseban je doživljaj. Od žičare sve je drugo bila šetnja kroz šumu.
Na povratku u grad posjetili smo Himeji castle, lijep dvorac još ljepšeg imena Bijeli ždral. Jedan je od najstarijih originalno sačuvanih drvenih dvoraca u Japanu. Dvorac ima sedam katova i Japanci ga smatraju svetim. Preživio je bombardiranja, preživio je udar groma!
Popeli smo se do vrha. Bilo je zanimljivo vidjeti grupe turista kako se naguravaju za svojim vodičima, a mi smo lijepo u miru, polako s noge na nogu sve obišli. Na ulazu je obavezno skidanje obuće i svatko dobije papuče za obilazak.
Jedan prekrasan dan, pun lijepih doživljaja.
Dakle ovako. Nisam pijanac, ne pijem žestice niti ih ikada imamo u kući. Godišnje tek koja litra vina o blagdanima, pa ju onda pijem danima jerbo Draga uopće ne pije niti podnosi alkohol.
Ja sam pivopija i to poseban pivopija. Svako jutro jednu natašte i onda joj tepam poznati Matošev stih iz Utjehe kose: Sanjo sam te noćas mrtvo hladnu ... Kroz dan se možda nađe još jedna. A pivopoja sam preko 40 godina.
A sada o pijanstvu i opijanjima. Odmah da spomenem da spadam u onu vrstu ljudi koji bi se pod alkoholom samo zajebavali, smijali i pjevali. Znam reči da je zdravo ponekada se tako napiti jer se iz organizma istoče sve one negativne stvari koje se nakupe tijekom vremena.
Nema potrebe da spominjem ona lagana opijanja u ribarskom klubu, na feštama. Mogu reči da sam se u životu tek dva puta nasrao do ludila. Jednom upravo u ribarskom klubu. Preuređivali smo brod od 11,5 metara kao obiteljsku jahtu. Kako je bio nedovršen, znali su nam u njemu raditi štetu. Jednom sam prilikom našao sve svježom bojom išarano i israno. Uzeo sam boju i na kabini velikim slovima napisao: Koga nađem ubiti ću ga! U društvenoj sam prostoriji navalio na pivo pa pelinkovac i tako redom koliko sam mogao lijevati, a da mogu doči do doma. Kad sam došao doma onako pijan nazvao sam policiju i rekao im što sam napisao i da ću to stvarno i učiniti. Tri dana mi je trebalo da napokon dođem k sebi. Nikada više nismo imali problema.
Drugo veliko opijanje imao sam u vojsci. Kako sam bio inžinjerac, od 13 provedenih mjeseci u vojsci imao sam 12 mjeseci terena. Budući sam građevinar s faksom uvijek sam bio zadužen voditi radove. Asfaltirali smo cestu u krugu jednog skladišta pored Kragujevca. Upravo su na tom području bili veliki manevri kako je to vojska znala održavati. Čitavo područje pod znakom uzbune. Nas nekoliko se izvuklo van i kupili smo 4 litre rakije specijalke i još dvije litre brlje, da ne fali. To smo nas petorica popili za par sati u objektu do našeg velikog šatora. Znam kako sam došao do šatora. Znam kako sam se popeo na krevet na kat, izišao četveronoške van, iskopao rupu, u nju se ispovračao i vratio se u krevet. Sve drugo ostala je crna rupa. Inače, u vojsci sam toliko pio sa par prijatelja da sam bio sretan kada sam se napokon skinuo.
Dok smo šetali Japanom primjetio sam kako oni podupiru stabla, od najvećih do najmanjih.
Prvih dana u Japanu željeli smo doživjeti nedjeljno jutro u parku, da vidimo kako Japanci provode taj slobodni dan. Već dok smo prilazili parku pažnju su mi privukli ovi visoki borovi poduprti s tri podupore. Bilo je to za očekivati s obzirom na visinu stabala. Kasnije u šetnjama Japanom vidjeo sam da i mlada stabla podupiru na isti način i to mi je dalo misliti. Potpuno su u pravu. Trokut i trostrana piramida najstabilniji su geometrijski likovi! Ovako osigurana stabla neće rasklimati potporu kako to često vidimo u našim parkovima.
Vođen tim saznanjem i ja sam svoje mlade voćkice poduprio s tri podupore. Za vjetrovitih dana lijepo sam vidjeo kako odlično djeluje takav način podupiranja.
Najljepše za kraj. Danas su procvali prvi cvjetovi mlade marelice. Kako sam sretan.
Upravo tako. Mi imamo stol, komodu, krevet, štednjak, a naše mačkice imaju nas. I to je i doslovno upravo tako.
Kada su prije dvije godine dvoje mladih dijelili mačiće iz okota, prišao mi je mali mačić, on je izabrao mene i ja sam ga oduševljeno prihvatio i poklonio Dragoj za rođenan. Bila je oduševljena.
Malu tigricu dobila su od oca na poklon djeca naše susjede, rastavljeni roditelji. Mačkica im je više služila kao povremena igračka nego kao šaka nježnosti. Uskoro je mačkica počela bježati k nama i nije dugo potrajalo dok ju nismo prihvatili kao našu. Uskoro su Roki i Miki postali nerazdvojni.
Svaka mačkica je poseban karakter. Roki nikada nije došao u krilo da ga mazimo. Najčešće legne pored nas na trosjed da ga mazimo ili čeka na komodi da ga dođemo maziti. Miki voli da ju dignem u naručje i tada mi ljubi nos. A kada legnem na trosjed dođe mi najprije na prsa i ljubi mi nos a tada ugodno legne pod moju bradu i spava. Sivko je postao prava maza. Skoči mi u krilo pa me dugo masira. Kada ga počnem maziti stavi glavicu u moj dlan i uživa u maženju.
Mogao bih knjigu napisati o svemu lijepom što nam pružaju. Dovoljno je samo reči da su nam uljepšale život, svaka na svoj način, ali sve tri prepune ljubavi i nježnosti.
Napokon su jutra i dani dovoljno topli da mogu raditi vani. Prvi jutarnji zadatak bio je iz spremišta dovuči masažnu fotelju na dvor. Od bivše vlasnice smo naslijedili neispravnu fotelju, a kako je svojom veličinom zauzimala dragocjeni prostor u dnevnom boravku, još prije dvije godine smo ju stavili na dvor i tu Dragoj služi za ugodno ljujuškanje u hladu pergole.
Preko zime, fotelju spremam u moje spremište.
Volim se igrati mislima. Od zajebancije nitko nije umro. Smješak nam uvijek uljepša dan
Svim ženama Sretan 8 Ožujak ( ne spadamu klečavce i podržavam sva vaša prava)
Napravio sam video kako dizajnirati blog. Samo iskopirajte link u tražilicu.
https://youtu.be/yY0WBH4uEMU
Donji grad je dio Osijeka u kome mi živimo. Sve što je potrebno nam je skoro na dohvat ruke ili pedale. Do Lidla imamo pet minuta na noge, NTL nam je odmah iza ugla. A tu je i okretište tramvaja. Tržnica, Bolnica, Dom zdravlja, Tvrđa, Drava ...
Svake subote jutrom sjednem na bicikl do tržnice uplatiti loto i sportsku. Nema deset minuta na pedale. Tržnica se nalazi na Trgu bana Jelačića. Veliki plato tržnice jutrom je pun štandova, a poslije podne mjesto ugodnih druženja. Odmah do tržnice u parku je veliko igralište za djecu koja tu uživaju dok roditelji uz cugu uživaju u druženju.
Nema ni petnaestak minuta laganog pedaliranja i već sam do Tvrđe. Preko puta Tvrđe je Park kralja Držislava. Svake prve subote u mjesecu ovdije se održava sajam. Puno prodavača, puno posjetitelja. U Rijeci nikada nisam imao priliku posjetiti sajam i ovdije sam stvarno uživao.
Na najljepši način sam iskoristio lijepo jutro. A kada lipe i parkovi ozelene, puni cvijeća, biti će prekrasno.
Ovom veselom pjesmicom u mojoj izvedbi završava koronarna priča na blogu. Baš sam se zabavljao pjevajuči.
Večeras je na teveu emisija o koroni. Kao da nam je nije bilo dosta i preko glave. A ja ne bih bio ja da u to vrijeme nisam dao svoj prilog o toj torturi. I tako se nađosmo Ja i Ja u ovom ludom videu ...
Na kraju videa s Japancem u karaoke baru pjevam Subaru. A ne, ne, nije to pjesma o autiću. Na japanskom Subaru je ime zviježđa kod nas poznatog kao Plejade ili Sedam sestrica. Prema japanskoj predaji to zviježđe u toplim ljetnim noćima silazi na Zemlju donoseći ljudima sreću. Pjesma je pjevana na otvaranju izložbe EXPO 2010 u Tokyu.
Draga i ja smo tri godine pjevali po karaoke barovima u Osaki, Ona je pjevala Sukiyaki, pjesmicu koja je i kod nas nekada davno bila popularna. Jasno da smo pjevali na japanskom,a nakon što bi otpjevali oduševljeni Japanci častili bi nas cugom i zalogajčićem.
Iris mi je posebno drag cvijet i gdje god sam vidjeo novi cvijet, uvijek sam fotkao i imam galeriju. Iris Croatica je službeni cvijet Hrvatske.
Danas me iznenadio me ovaj lijep cvijet u mom vrtu. Prošle i ove godine gledao sam uz stazu u vrtu listove za koje sam mislio da je valjda luk vlasac! Čak sam dio počupao i bacio.
Listovi su preživjeli snijeg bez problema i danas me ugodno iznenadili cvijetom. Ni na kraj pameti mi nije palo da je riječ o Irisu kada znamo da on cvate kasnije u proljeće. Da odgonetnem o kakovom je cvijetu riječ, uslikao sam i pomoću usporedbe na Googlu došao do odgonetke: Iris Reticulata M.Bieb. ili Snježni iris, Mrežasti Iris, Zlatni Mrežasti Iris. Cvijet cvate u rano proljeće!
