U najavi velikog nevremena koje će zahvatiti Hrvatsku odlučio sam sve svoje biljke premjestiti u spremište, za zlu ne trebalo. Prekrasne pelargonije, petunije, dvadesetak posuda jagoda mjesečarki, sadnice kojima je uskoro vrijeme za presađivanje u vrt, sve je našlo svoje mjesto pod krovom. Na sreću, osim kiše i vjetra većeg nevremena nije bilo a ja sam mirno spavao ili gledao kroz prozor na svoj vrt.
Nekada davno u školi smo učili osnovno pravilo pisanja i čitanja: Piši kako govoriš, čitaj kako je napisano. Pa ako piše bicucle onda je to upravo bicucle, a ne nekakov stranjski jezikolom. Dakle, ovo je priča o mom bicuclu.
Nedugo nakon što smo doselili u Osijek kupili smo, po narodski, dva međunožna gurala. Meni obični gradski a Dragoj tricucle. Najbolje što smo mogli učiniti. Sve nam je za desetak minuta na dohvat kotača.
Parkiralište u bolnici, tek petnaestak minuta na kotaču od naše kućice.
Moj bicucle, meni vječitom pješaku, dušu je dao za sve moje potrebe. Dovezao sam na njemu cca pola kubika zemlje za vrt s obližnjeg deponija. Kada mi treba bez problema natovarim vreću 70 litara zemlje iz Lidla. Ma sve moje potrebe obavim na svome međunožnom guralu. Kaže Draga prošli tjedan da u Pevexu imaju vrtne stolice upravo kakve nama trebaju. Samo je problem kako ih dopremiti iz trgovine udaljene desetak km. Nisu baš zgodne za tramvaj, a pitanje je i kako bi stale u taxi pored toga da bi me taxi koštao koliko i stolica. Malo je sumnjičavo vrtjela glavom kada sam joj rekao da to ja budem dovezao na bicuclu. Rečeno učinjeno.
Sada na dvoru imamo još jedan lijepi ugodan kutak koji naše maze često koriste.
