Prije dvadeset godina, dok sam sjedio sam i gledao mjesečinu na moru nastao je moj najdraži stih. Koji mjesec nakon toga smo se sreli u stvarnosti i do danas uživamo najljepšu ljubav.
Sjedim na balkonu i gledam more. U daljini svjetla Omišlja, Njivica i Malinske. Daleko iza Rab. Ne vidi se no srce mi je tamo.
Osjetim život ljeta koje nije moje.
Tako Te želim zagrliti i šetat s tobom, uz tebe osjetit taj život. Biti zagrljeni uz more u toploj ljetnoj noći.
Toliko te želim pored sebe ljubavi.
Kako biti sam u toploj ljetnoj noći obasjanoj mjesečinom na moru.
U noći koja budi ćežnje, budi želje za voljenom.
Zaklapam oči, zadržavam tu sliku mjesečine na moru i puštam da srce njome krene u daljinu.
Znam srce će srce naći i biti ćemo zajedno daleko od svih. U toj toploj ljetnoj noći.
..............................................................................................
I sjedit ćemo zagrljeni uz more i mjesečinu.
U toj toploj ljetnoj noći.
Nećemo šaptat ljubavne riječi. Srca će pričat.
U toj toploj ljetnoj noći.
I usne će tražiti usne.
U toj toploj ljetnoj noći.
I biti ćemo i more, i mi i mjesečina.
U toj toploj ljetnoj noći.
Biti ćemo samo mi.
U toj toploj ljetnoj noći.
Volim Te
U toplu ljetnu noć.
